JA Bookshop - шаблон joomla Joomla
Još

Još

Hakan Günday

Izdavač: Šahinpašić
18.00 KM

Najaktuelniji roman u 2015. godini, u Europi. Dobitnik nagrade Medicis za najbolji strani roman objavljen u Francuskoj u 2015. godini.

Što više slušate o nesreći izbjeglica u svijetu, to više trebate znati o ljudima koji koriste njihovu nevolju. Surova istina o trgovini ljudima.

Prenosimo prikaz knjige "Još" koji je za dnevni list Oslobođenje napisao Jasmin Agić:

 Prikaz knjige: Putovanje u središte pakla

"Još", Hakan Gunday, Šahinpašić, Sarajevo, 2015.

Turska obala Mediterana još je od starog vijeka bila centar svjetskih zbivanja, a put preko Bosfora i Dardanela mnogi su istočni zavojevači koristili kao najzgodniji prelaz da svoje razularene horde prebace iz Azije u Evropu nastojeći ovladati cijelim poznatim svijetom. I poslije, kada je antički svijet nestao, putevima koji su kroz Tursku vodili sa istoka prema zapadu koristili su se svakojaki ljudi zamišljajući kako je ono što ih čeka na kraju putovanja vrijedno svakog napora. Za Arape i Otomane Evropa je bila izazov, prijetnja i cilj, a svaki pokušaj da se ovlada njenim prostorom izrastao je iz želje da se gospodari onim što je u simboličkom smislu posjedovalo najveću vrijednost. Predstave o bogatstvu evropskog prostora poprimale su groteskne i egzotične promjere, ali svakako da je to imaginarno bogatstvo bilo motiv dugovijekovne i neprekinute žudnje i želje koja nije ugasla čak ni u vremenu naše savremenosti.

Trgovina ljudima

 Turski romanopisac Hakan Gunday napisao je roman u kojem je opisano jedno takvo putovanje samo što tema njegove fikcije nije romansirana historijska anegdota nego priča o putovanju hiljada očajnih ljudi koji, koristeći se drevnim putevima, nastoje dospijeti u Evropu uvjereni kako će dospijeće na taj kontinent prekinuti agoniju njihovog siromaštva i društvene besperspektivnosti. U središtu Gundayevog romana "Još" nalazi se lik malodobnog trgovca ljudima Gaze, koji zajedno sa svojim ocem Ahadom prevozi unesrećene migrante iz anadolijskih planina do obale Sredozemnog mora. Surov i nemilosrdan posao trgovine ljudima dovodi malog Gazu u bezbroj dijaboličnih situacija, a vođen demonskim savjetima svog bezskrupuloznog oca on postaje dijete bez ikakvih osjećanja. Otupio na nesreću drugih, bez razvijenih empatijskih nagona prema ljudima i potpuno nesojetljiv prema patnji svojih klijenata Gaza usavršava znanja iz međunarodne trgovine ljudskim životima družeći se sa svijetom iz kriminalnog podzemlja. To je šarolik i surov svijet kojim vladaju darvinovski zakoni preživljavanja i u kojem je svaki normalan osjećaj slabost zbog koje se može izgubiti život. 

Odnos koji Gaza razvija prema bešćutnom ocu Ahadu jedna je posebna mješavina odbojnosti i straha koju na jednom podsvjesnom nivou nadopunjuju osjećaji divljenja i strahopoštovanja. Iako je žrtva čestih očevih izliva brutalnosti Gaza to nasilje ispoljeno prema njegovom dječijem tijelu ne doživljava kao nepravdu. Za njega fizičko nasilje, psihičke torture i ponižavanje ljudske ličnosti prerastaju formu ekscesa preobražavajući se u dječijem umu u mjesto norme, zakonitosti i uobičajenosti. Hiljade onih koje, u zakamufliranim kamionima, prevoze do obale mora, a zatim smještaju u posebno izgrađenu prostoriju za nadzor u Gazinoj svijesti stapaju se u jedno bezlično i amorfno lice koje nema ljudskih facijalnih obrisa. Oni su u sistemu trgovine ljudima brojke, a za ljude koji se bave tim prljavim poslom samo roba i zato svaki onaj koji onemoća i posustane, ili se pobuni protiv nehumanosti i sitnih sadističkih ugnjetavanja biva eliminisan i ubijen. U takvom sistemu Gaza je uspješan radnik na kojega se otac i njegovi partneri mogu osloniti dobro znajući da će njegova neumjerena revnost u izvršavanju zadataka biti ekspeditivna i učinkovita čak i kada se od njega zatraži da ubije čovjeka. 

Literarni antijunak

Gundayeva pripovijest u mnogim svojim djelovima nadilazi zastrašujuću dokumentarnost, a njegova namjerna hiperbolizacija događaja i ponašanja likova čini se da ima jasnu namjeru. Tim se sredstvom literarne gradacije Gunday služi kako bi što nedvosmislenije obznanio s kakvim nemilosrdnim aktivnostima se njegovi likovi zanimaju ne dozvoljavajući čitaocu da dovodi u pitanje njegove otvorene karakterizacije i komentarisanja događaja u fabuli. Likovi njegovog romana nisu jednodimenzionalni niti stereotipni, ali osjećaj kako je to roman u kojem se opisuju gnusna djela ljudi koji nimalo ne drže do ljudskog života ili njegovog dostojanstva sasvim je interpretacijski ispravan. I Gaza koji je prisiljen još kao dijete odbaciti norme učtivog i dopustivog nije ličnost prema kojoj čitalac gaji simpatije, a onoga trenutka kada počne uživati u savršeno osmišljenim mučenjima, kojima zabavlja svoju dokonost, on postaje literarni antijunak i potpuni otpadnik od normalnog. 

U životnom padu koji Gaza doživljava pretvarajući se iz prosječnog djeteta u nekrofilnog mučitelja prelomno mjesto dešava se tokom jedne monstruozne igre koju je osmislio i sproveo u djelo. Svjestan kako život ljudi koje čuva u ogromnom, hermetički, zatvorenom prostoru zavisi samo od njegove pažnje za Gazu počinje bivati izazovno ne samo u ludističkom nego i metafizičkom smislu. Razmišljanje o neobičnosti situacije u kojoj desetine odraslih ljudi bespogovorno izvršavaju svaku komandu dobivenu od četrnaestogodišnjeg dječaka provociraju u njemu želju da postane njihov apsolutni gospodar. On među zatočenim ljudima bira jednog sredovječnog čovjeka, Afganistanca Rastina, i odlučuje s njegovom pomoći izvršiti jedan sociološki eksperiment. Nizom lukavih obmana, a koristeći bezizlaznost njihovog položaja, Gaza ubjeđuje cijelu grupu kako će biti ubijeni ne budu li strogo i bez otpora slijedili svako njegovo uputstvo. Kada shvati da su preplašeni ljudi spremni učiniti sve što naredi, Gaza se počinje igrati njihovim zajedništvom osjećajući neopisivo zadovoljstvo u posmatranju konsekvenci svog malog despotovanja. Testirajući njihovu spremnost podvrgavanja suludim naredbama Gaza počinje uviđati neodoljivost diktatorske moći shvatajući istovremeno da je umijeće manipulacije zahvalnije oružje od ponižavanja ljudi fizičkim kaznama. 

Klica tragičnosti

Nalazeći se na dobrom putu da od marginalne ličnosti u međunarodnoj trgovini ljudima postane važna figura tog zločinačkog svijeta Gaza i Ahad doživljavaju saobraćajnu nesreću u kojoj otac i svi migranti pogibaju, a Gaza ostane živ samo pukom srećom. Vlasti otkrivaju istinu o poslovima njegovog oca, ali im uloga Gaze ostaje tajnovita. Njihovo neznanje i nespremnost da za tako strašne zločine okrive malodobnog dječaka Gaza koristi da samog sebe amnestira od prošlosti i zločina koje je činio. Bez roditelja, bez novčanih primanja i bez mogućnosti da se jednostavno vrati u tokove normalnog života Gaza postaje štićenik jednog doma za nezbrinutu djecu u Istanbulu. Tamo upoznaje sustav odgoja napuštenih maloljetnika koji u njemu još više produbljuje uvjerenje kako je društvo neoprijateljski nastrojeno prema pojedincu, a kada više ne mogne izdržati neprekidna seksualna iskorištavanja svojih vaspitača njegovo ponašanje postaje nepredvidivo i suicidalno. 

Kao osobu sklonu naizmjeničnoj katatoniji i nekotroliranim izljevima bijesa Gazu hospitaliziraju u ustanovi za mentalno oboljele osobe. Ali, čak ni tamo ne pronalazi duševni mir i gledajući kako nemar, nebriga i korupcija čak i na takvim mjestima izjedaju društvene ćelije i uništavaju pojedinca Gaza neumjernenim uživanjem u morfiju bježi u neki sopstveni svijet iluzija. Ovisnost se nastavlja i po izlasku iz ludnice, a taj osjećaj otpadništva pojačava se njegovom nesposobnošću da prihvati svijet uljuljkan u uspokojavajuće licemjerje. Živi potucajući se ulicama svog rodnog grada ili se krijući od svijeta u mračnim i prljavim hotelskim sobama halucinirajući kako razgovara sa mrtvim Afganistancem Rastinom koji mu se počinje ukazivati i na javi i u snu. Tek kada shvati da je Rastinova magličasta pojava antropomorfizacija njegove savjesti Gaza počinje uviđati koliko je monstruozan i nakaradan bio njegov život. I tada odlučuje da priču svoga života zapiše u svesku vjerujući kako će njegovo svjedočenje pomoći da se obustave sva ta putovanja koja, uz samo jednu želju, kreću iz Azije – cilj tih prislinih pustolovina je da se dospije u Evropu čak i po cijenu gubitka vlastitog dostojanstva. 

 

Uvijek su ta epska putovanja kojima se iz Azije nastojalo doprijeti do Evrope, čak i ona arogantna osvajačka, nosila u sebi nevidljivu klicu tragičnosti, ali samo su današnja putovanja migranata tragedija bez ostatka. Talenat turskog pisca Hakana Gundaya dočarao je svu bijedu tih nesretnih i nerijetko isprovociranih pothvata u kojima se snovi o sreći i ugodnijem životu preobražavaju u najgoru noćnu moru. Gundayeva sposobnost da dramski napeto sučeli dva suprotstavljena svijeta, onaj migranata i njihovih krijumčara, pomogla je njegovom literarnom naumu u kreiranju ubjedljive, strašne i ganutljive priče, a kritičnost u prikazivanju uloge državnih činovnika i izostanka romantizacije likova učinili su njegov roman otvoreno suprotstavljenim zvaničnim objašnjenjima turske državne politike o odnosu koji ima prema izbjeglicama i migrantima. Sve su to bili razlozi da Gundayev roman Još dobije priznanje Prix Medicis etranger i tako bude proglašen najboljim prevedenim djelom u Francuskoj za 2015. godinu. 

http://www.oslobodjenje.ba/kun/prikaz-knjige-putovanje-u-srediste-pakla

 

Detalji
ISBN 9789958415968
Uvez Meki
Godina izdanja 2015
Jezik Bosanski
Broj stranica 350
Težina 0 g
Dimenzije 14.00 cm x 20.00 cm