Pobunjeni čovjek

U vrijeme kada se diljem svijeta dižu prosvjedi i pobune protiv neodrživih i tlačiteljskih gospodarskih i političkih sistema, Camusovu knjigu o biti i naravi pobune mnogi će kritičar postojećega stanja predstaviti, djelomice i s pravom, kao Bibliju suvremenoga bunta protiv nametnutih antihumanističkih koncepata ljudskoga života i razvoja. 

Potaknuta sovjetskim zločinima počinjenim u ime ideologije i države, a objavljena prije 60 godina u pariškome Gallimardu, Camusova knjiga izazvala je žestoku filozofsko-etičku i političku polemiku na Zapadu, priskrbivši autoru brojna neprijateljstva i zamjerke na njegovu, kako se tada tumačilo, preoštru kritiku komunizma i drugih sličnih oblika totalitarističke vladavine. Štoviše, teorije nekih suvremenih istraživača toga razdoblja ljudske povijesti nastoje pokazati da je Camusovu tragičnu smrt u automobilskoj nesreći vješto isplanirala i u djelo provela sovjetska tajna služba KGB (Guardian, Globus). Osim vidovitosti i autorove intelektualne hrabrosti, suvremene generacije tzv. angažiranih intelektualaca rijetko su spominjale i upućenu filozofsku analizu pojma pobune i teorijski utemeljen poziv na bunt kojim se priziva vlastita svijest kao temeljna odrednica odnosa čovjeka prema drugom i prema ljudskoj solidarnosti. 

Camusov Pobunjeni čovjek priziva svijest i savjest moderne individue u svijetu kolektivizama u kojem se izgubio pravi razlog potrebi ljudskoga zajedništva. Camus ponovno postavlja pitanja o zaboravljenim i zamagljenim svevremenskim i univerzalnim ljudskim problemima: gdje su granice poslušnosti i kada čovjek mora reći „ne“. Da bi odgovorio na ta pitanja Camus nudi svojevrsni povijesni prikaz pobune, objašnjavajući što je metafizička a što povijesna pobuna, zašto umjetničko stvaranje „čovjeka ne svodi na povijest“ pa stoga omogućava promatranje pobune u čistom stanju, zašto je pobuna suprostavljena nihilizmu i revoluciji koji niječu ljudski identitet, zašto se na primjeru sredozemne misli i Mediterana najbolje uočavaju napetosti između individualnog i kolektivnog, između „da“ i „ne“ svijetu…